|
Predškolska ustanova
"Anđelka Đurić"
Prvo dečije obdnište u Beloj Crkvi
otvoreno je još davne 1864. godine. Udovica ROza uranek je 20. januara
1877. godine otvorila "Dečije zabavište" po Ferbelovom sistemu. Godine
1966. počinje sa radom obdanište. Broj dece je bio 30, a dolazila su i
školska deca do 12 godina. Kako se broj dece povećavao, oformljene su i
3 predškolske grupe i 1. predškolska grupa u obdaništu. Tada su radila
dva vrtića sa poludnevnim boravkom. Ni jedan objekat nije namenski zidan
nego su stambene zgrade pretvorene u vrtiće. Prvi objekat koji je
namenski projektovan i zidan u opštini je objekat "Anđelka Đurić"
u dečijem parku "Danfat". Kamen temeljac je postavljen 27. novembra
1976. godine, a sa radom je otpočeo 1. oktobra 1977. godine.
Od 2002. godine u gradu rade tri
objekta. Dva imaju poludnevni boravak, a u trećem je celodnevni boravak.
Osnovna škola "Dositej
Obradović"
Osnovana je 1956. godine, kao druga
osnovna škola u gradu. Nastava se izvodi u 28 odeljenja (24 redovna i 4
specijalna odeljenja - za decu lakše mentalno ometenu). Školu pohađa oko
470 učenika, a u radnom odnosu je 45 radnika, od
čega je 37 nastavnika.

U školi deca izučavaju engleski
jezik kao obavezan strani jezik, a izborni predmeti su građansko
vaspitanje, veronauka i informatika.
Osnovna škola "Žarko
Zrenjanin"
Tačni podaci kada je škola počela
sa radom ne postoje, ali iz matične dokumentacije se može zaklučiti da
je to bilo 1925. godine.
Sadašnje ime škola je dobila posle
Drugog svetskog rata i zadržala ga je do danas. Škola trenutno ima po
tri odeljenja svakog razreda sa oko 600 dece. Nastava se u školi izvodi
na srpskom jeziku a od stranih jezika su u školi prisutni engleski i
ruski jezik.
Dom za decu i
omladinu "Vera Radivojević"
Zgrada Doma
podignuta je 1841. godine za vojne potrebe odbrane granica od turske
vojske. Posle Drugog svetskog rata, ovo je dom za ratnu siročad,
sakupljenu širom zemlje.

Dom je osnovan
pod današnjim imenom 23. decembra 1960. godine. Delatnost ustanove prema
zakonu o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana
je zbrinjavanje dece i omladine bez roditeljskog staranja, čiji je
razvoj ometen porodičnim prilikama, do obezbeđenja uslova za povratak u
sopstvenu porodicu i osposobljavanja za samostalan život. Za
zbrinjavanje dece i omladine dom obezbeđuje negu i staranje o zdravlju,
vaspitanju, pomoći u obrazovanju i osposobljavanju za rad. Smeštaj dece
je privremen, do otklanjanja razloga smeštaja i sticanja uslova za
povratak u prirodnu, srodničku ili hraniteljsku porodicu. Ako do toga ne
dođe, deca borave do punoletstva i početka samostalnog života.
Kapacitet doma
je 120. mesta. Prema starosnoj strukturi u domu se nalaze deca od 4 do
19 godina. Dom organizovan po principu dom - porodica sa 10 vaspitnih
grupa. Sva deca pohađaju predškolske i školske ustanove grada radi
obrazovanja i vaspitanja. U okviru realizacije obrazovno-vaspitnog
procesa deca su uključena u rad raznih sekcija, sportske aktivnosti,
druženje sa vršnjacima van Doma, kao i sve aktivnosti lokalne zajednice.
Gimnazija "Jovan
Cvijić"
Osnivanje
belocrkvanske gimnazije vezuje se za posetu koju je ovom području učinio
Franc Jozef I i mađarski ministar prosvete August Trefor 1872., odnosno
1874. godine. Korene organizovanog rada gimnazija ima u dalekoj 1875.
godini a njen naziv tada je bio "Belocrkvanska kraljevsko - mađarska
državna velika gimnazija". Školske 1879/80. godine održan je u njoj prvi
ispit zrelosti.
Učenici su nastavu slušali na mađarskom i nemačkom
jeziku. Ukupan broj učenika prve godine rada škole iznosio je 87, a
kasnije se njihov broj povećavao, jer je Bela Crkva, za vreme vojne
granice, bila značajan vojni i privredni centar, a kasnije postaje
značajan zanatlijsko - trgovački grad, kome je gravitiralo 56 sela.
Gimnazija je imala najbolje predavače, odlične stručnjake i pedagoge, od
kojih su mnogi imali doktorske titule.
Belocrkvanska
kraljevsko mađarska državna velika gimnazija delimično je završila svoj
život, odnosno, prestala je sa radom krajem Prvog svetskog rata posle 8.
novembra 1918. godine, kada srpska vojska oslobađa Belu Crkvu i
započinje proces smanjivanja mađarskog državnog aparata srpskim.
Gimnazija je počela ponovo da radi tek 7. marta 1919. godine. Od školske
1923/24. godine nastava se izvodi isključivo na srpskom jeziku.
Situacija se
menja u vreme Drugog svetskog rata, da bi se 1. oktobra 1944. godine,
kada je oslobođena Bela Crkva, u školsku zgradu uselila uprava
gimnazije. Nastava počinje da se odvija zahvaljujući profesorima rođenim
u ovim krajevima, diplomiranim studentima i apsolventima, mladim ljudima
koji su želeli da pomognu u obnovi i prosvećivanju zemlje.

U zdanju
gimnazije 1975. godine krenulo se sa usmerenim obrazovanjem učenika u
skladu sa tadašnjim nastavnim planom i programom Škola. Škola je
funkcionisala pod nazivom "25. Maj" - Bela Crkva.
Današnja
gimnazija nosi ime Jovana Cvijića, naučnika i profesora poznatog celom
svetu. U nju su se, do ove godine, upisivali učenici u dva smera - u
opšti i društveno - jezički, a od školske 2002/03. godine upisani su i u
prirodno - matematički smer.
Gimnazija
poseduje svoj mali web site koji možete pogledati
ovde.

Tehnička škola
"Sava Munćan"
Tehnička škola
se razvila iz tzv. škole učenika u privredi koja je sa radom započela
još 1951. godine, školujući kvalifikovane radnike u svim oblastima
zanatstva od kelnera, kuvara, mesara, pekara do svih zanata mašinske i
metalske struke. Školovanje, sve do sedamdesetih godina je bilo
trogodišnje.
Sredinom
osamdesetih godina zbog tadašnjih vizija razvoja privrede i potreba
grafičke industrije i građevinarstva, počinje sa radom tehnička škola u
četvorogodišnjem trajanju, za smerove mašinstvo, grafička delatnost i
građevinarstvo. Školske 1980/81. godine završava prva generacija
mašinskih, grafičkih i građevinskih tehničara.
Najveće
napredovanje u obrazovanju postiže se u periodu 1992. do 2001. godine,
prvenstveno zahvaljujući tadašnjem direktoru prof. Zoranu Pavlovu koji
je oformio stručni tim za razvoj škole. Od tehničke škole koja je 1992.
godine imala četiri smera ( dva metalske i dva mašinske struke )
obrazovanje je u kratkom vremenskom periodu unapređeno, tako da se u
školi 1998. godine obrazovali učenici u sedamnaest smerova u oblasti
turizma, saobraćaja, mašinstva, ugostiteljstva, frizerskih usluga, kao
precizni mehaničari, kompjuterski tehničari i drugo, u trogodišnjem i
četvorogodišnjem trajanju.
Škola danas u
oblasti saobraćaja i mašinstva školuje učenike u trogodišnjem ( KV
vozači ), i četvorogodišnjem ( tehničari ) trajanju i organizovana je
nastava za peti stepen saobraćaja i mašinstva.
Prvog oktobra 1998.
godine u sastavu tehničke škole počinje sa radom Centar
za obuku vozača za sve kategorije vozačke dozvole, koji radi po najvišim
standardima obučavanja u državi.
|