|
|
JASENOVO |
|
• |
Jasenovo, mala varošica, ima dugu istoriju i brojne osobenosti. Nalazeći se na raskrsnici puta sa prvom železničkom prugom u bivšoj Jugoslaviji, bilo je privredni centar u dolini reke Karaša sa veoma razvijenim privrednim, prosvetnim, kulturnim, zdravstvenim i sportskim delatnostima. U turskim tefterima selo Jasenovo se pominje još polovinom šesnaestog veka. Naziv sela Jasenova je pridev jedne vrste šumskog drveća, odnosno, drveta jasena. Selo je po veličini i broju stanovnika najveće u opštini sa 1.780 stanovnika i gustinom naseljenosti od 18 stanovnika po jednom hektaru i nalazi se u njenom severozapadnom delu. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, na glavnom putu i železničkoj pruzi Vršac-Bela Crkva, od davnina je najvažnija raskrsnica puteva u dolini reke Karaša. Stanovništvo se pretežno bavi zemljoradnjom, voćarstvom, stočarstvom, a jedan deo je zaposlen u preduzećima u Vršcu i Beloj Crkvi. U selu rade i dva preduzeća koja takođe zapošljavaju dosta radnika iz sela, a to su ciglana "2. oktobar" i pogon plastične ambalaže "Hemofarm". Izgrađenost infrastrukture, komunalne opremljenosti, na zavidnom je nivou u odnosu na ostala mesta u opštini. U selu je obezbeđena zdravstvena zaštita, izgrađena je ambulanta u kojoj radi nekoliko lekara. Deca do osmog razreda stiču obrazovanje u osnovnoj školi "Zlatibor Gojkov", a takođe je tu i predškolska ustanova - dečije zabavište kroz koje je prošlo mnogo dece iz okolnih sela. U Jasenovu je 1816. godine rođen književnik, estetičar, prevodilac, političar, pozorišni pedagog i teoretičar Đorđe Maletić. Za simbole grba uzeto je drvo jasena i narodno božanstvo vila, koja je po predanju živela u jasenovim šumama i čuvala selo. |